Da li nesvjesno sabotirate osjećaj produktivnosti kod djeteta?

Treba li djecu učiti kućanske poslove? S koliko godina ih se može zamoliti za pomoć u kući? Što će naučiti ako počnu pomagati rano? Hoće li zamrziti kućanske poslove ako počnu rano pomagati? Što je sa igrom? Da li ih se sputava na taj način ipak su samo djeca?

Odgovor: djeca se žele osjećati korisnima, produktivnima i od pomoći. Ali kako im omogućiti da se tako osjećaju? Rad i sitni zadaci po kući će ih naučiti važne morale, pomoći im da se razviju kako treba, a kada ih još i pohvalite za dobro obavljen posao dobijaju osjećaj postignuća i samopouzdanja. Počinju da se osjećaju kao vrijedni članovi obitelji koji pridonose uređenosti i čistoći doma kojeg svi dijelite.

Kućni zadaci im pomažu da obogate način razmišljanja, poboljšava osjećaje moralnih vrijednosti, povećava njihovu samouvjerenost, te ih čini učinkovitijim planerima i pronalazačima rješenja. Zaposleno dijete je sretno dijete. To je jedan od načina da im se da prednosti u životu. 

Rad gradi karakter i daje vam mogućnost da vas dvoje (troje, ili više, ovisno o tome koliko djece imate) imate nešto za podijeliti (ili zajedničko). Uči ih vrijednost rada i dio je odrastanja u odgovorne, pouzdane odrasle osobe koji gradi djetetov osjećaj samopoštovanja.

Praktični savjeti:

Počnite rano. Trebali biste već početi sa godinu dana, potičući dijete da vam pomogne staviti svoje igračke u kutiju, po završetku igre. Koristite ohrabrenje i pohvale u izobilju za obavljeni posao.

Koristite zadatke primjerene dobi djeteta. Ne pretjerujte s poslovima izvan razine njihovih sposobnosti. Počnite sa osobnom higijenom (pranjem ruku, nogu, pranje zubića) i odlaganje igračaka nakon igre, stavljanjem jakne i cipela na dogovoreno mjesto. Zatim nadogradite sa sigurnim i jednostavnim poslovima kao što su postavljanje stola (s onim stvarima koje ne može polomiti!), brisanje prašine, metenje, pranje plastičnog posuđa, itd. Kako dijete raste lagano dodajte zahtjevnije poslove, opet, primjereno dobi djeteta.

Dugotrajan proces. Možda osjećate da bi bilo lakše i brže u ovom trenutku da napravite te poslove samI, ali mislite dugoročno. Mislite na vaše dijete, na osjećaj da je on/na doprinijela čistoći i urednosti doma. Razmislite o tome kako će se uspješno i lijepo osjećati nakon što je sve lijepo i čisto, a ona / on je pomogao da bude tako.

Omogućite im da postignu uspjeh u očekivanim kućnim zadacima. Spustite vješalice za jakne na njegovu/njenu razinu, postavite kutiju za igračke gdje dijete može dosegnuti, ne pokušavajte razvrstavati igračke, nego ih sve spremite u kutiju. Daleko je lakše na taj način pospremiti igračke nego ih se postrojiti na polici. Postavite četkicu i pastu za zube na razini na kojoj dijete može lako do njih, kupiti malu šamlicu da je dijete može koristiti kada treba dosegnuti stvari i sl.

Budite pozitivni! Budite pozitivni oko kućanskih poslova. Ako gunđate da ih morate raditi i dijete će gunđati i neće biti sretno da ih mora raditi.

Neka bude zabavno! Učinite kućanske poslove zabavnim. Dajte im zabavna, slatka imena. Plešite dok ih radite, pjevajte, napravite što više igrica uz njih. 

Budite strpljivi. Podučavanje djece kućanskim poslovima je proces koji se ne ostvaruje u jednom danu. No, također imajte na umu sve dobre stvari koje ih učite u tom procesu, stvari koje će im trajati cijeli život.

Radite uz njih. Prvi korak je da im objasnite i pokažete kako se radi taj kućanski poslić. Sljedeći korak je da radite na njemu zajedno neko vrijeme, a zatim im dopustite da ga sami naprave pod vašim nadzorom. Na kraju, pustite ih da ga odrade sami, čak i dok niste blizu. Ako dijete voli raditi kućanske poslove s vama, trebali biste pokušati i raditi ga zajedno što je duže moguće. Moji blizanci rade sve svoje poslove zajedno od prvog dana. Oni više vole da rade kao tim jer im daje osjećaj timskog rada i osjećaju se kao da nisu sami u tome. 

Nikada nemojte popravljati njegov završen rad pred djetetom. Ako iz nekog razloga dijete nije obavilo posao kako treba, pokažite mu opet kako ide. Ako još uvijek ne napravi kako treba, napravite ga zajedno s njim/njom. Ako i dalje ne može napraviti posao kako treba, počnite razmišljati o povratku na taj posao kasnije, kada je dijete starije. No, bez obzira na sve, nikada ga ne popravljajte pred njim / njom! To je najgori udarac za djetetovo samopoštovanje.

Nikad mu nemojte reći: "Neka, daj meni, ja ću!", I onda napraviti posao umjesto njega/nje. To uči dijete "Mama (ili tata) to radi bolje od mene, ja ne bih ni pokušao."

Napisati ili samo reći djetetu? Ovisno o djetetovom načinu učenja i metode obrade informacija, dati ćete usmene (za djecu koja uče lakše slušajući) instrukcije (ali ih ograničite na maksimalno dvije stvari ili će zaboraviti. Dječje misli su zauzete sanjarenjem i stvaranjem. Ne mogu pratiti i kućanske zadatke), ili pismene (za stariju djecu. ograničite na dva ili tri zadatka, ne višei), a ako su mlađi možete nacrtati zadatke. Osigurajte se da su jasni s jednostavnim uputama. Inzistirajte na dobro završenim poslovima.

Rad u timu. Ako vole raditi s drugima, dopustite im da rade zajedno. Sve je zabavnije u timu.

Molim, hvala ti! (ili da kažem učtivosti) Nemojte zaboraviti zamoliti ih da urade određeni posao i zahvaliti im se po završetku, čak i ako je to redoviti svakodnevni posao. Pohvalite ih za dobro obavljen posao. Nikada ih ne možete previše pohvaliti!

Znajte kada treba stati. Prestanite raditi dok im je još zabavno. Uzmite si savjet iz TV serija i knjiga; uvijek se zaustavite kad je najbolji dio!

Isti stari posao, jadan stari posao. Često mjenjajte poslove tako da djetetu ne dosadi.

Imajte razumijevanje za njihove druge obveze kad je dijete već starije. Imajte razumijevanje, ako se ona osjeća pod pritiskom u nekim više stresnim vremenima u svom / njegovom životu, kao što su sportske priredbe, recitali, ispite, itd

Uspoređivanje! Nikada ne uspoređujte jedno dijete sa drugim, pa čak ni sa bratom ili sestrom.

Podijelite! Podijelite zadatak u manje dijelove ako mu/joj se čini preveliki posao.

Usredotočite se na SAD! Izbjegavajte korištenje riječi kao što su nikad, uvijek, itd kad tražite od djeteta da radi kućanske poslove ili kad razgovarate o nezavršenim poslovima. Ne pomaže!

Najviše od svega, zabavite se i dopustite sebi da budete i blesavi s vremena na vrijeme. Napravite prioritete, uključite ih, stvorite topao, primamljiv dom za njih. 

Ako vam se svidio ovaj blog vidimo se preko na http://sandrasacademy.squarespace.com/ gdje možete dobiti svoj besplatni primjerak popisa prekretnica za vašu bebu.


Imate li bilo koji od roditeljskih savjeta koje biste željeli podijeliti sa nama? Javite nam u komentarima ispod. Ako ste uživali u ovom post-u, bila bih vam jako zahvalna ako biste pomogli drugima da čuju više o ovoj temi, slanjem prijateljima, ili da ga podijelite na Twitter-u ili Facebook-u, imamo i grupu na FB pridužite nam se na My Happy Baby. Hvala!

Are You Sabotaging Your Child's Feeling of Self-worth?

Should you require kids to do household chores? How old should they be before you ask them to help around the house? What will they learn if they start helping early? Will I burn them out if they start helping now? What about play time and just being kids?

Here is a kicker: kids WANT to feel useful, productive, and helpful. But how do you help them feel that way?

Work and chores help them learn, help them develop properly, and when praised for a job well done they end up feeling accomplished and dependable. They begin to feel like valuable members of the family who contribute to the orderliness and cleanliness of the home you all share.

It enriches their thinking powers, enhances moral values, increases their self-direction, and makes them more efficient planners and problem solvers. A busy child is a happy, better behaved child.

This is one way to give them a head start in life. Work builds character and it gives you something you two (or three, or more depending on how many kids you have) can share. Learning the value of work is part of growing up into a responsible, dependable adult which builds a child's self-worth.  

Practical tips:

Start early. You should start as early as one year old, encouraging the child to help you pick his/her toys up when he/she is done playing and put them in a box. Use abundant encouragement and praise for the job done.

Use age appropriate tasks. Don't overwhelm the child with jobs beyond their ability level. Start small with personal hygiene (washing hands, washing feet, brushing teeth), and putting away her/his toys, jacket and shoes, then build on it with safe and simple jobs like setting the table (with the unbreakables!), dusting, sweeping, mopping, etc. As the child gets older add more demanding jobs, again, appropriate to his age.

Time consuming. You might feel it'd be easier and faster at this point in time for you to do it all by yourself, but think long term. Think your child's feeling that she/he contributed to the family's neat and orderly home. Think of how accomplished she/he'd feel after it is all nice and clean and she/he had helped to make it so.

Make expected clean ups possible for a child. Lower the boxes she/he needs to put her/his toys in and don't try to sort the toys. It is far easier to dump all the toys in one box than it is to line them up on a shelf. Bring the coat hanger to her/his level so she/he can hang her/his own coat, leave her/his toothbrush and toothpaste on a level where she/he can reach them easily, buy a small stool that he/she can use to reach for things, etc. 

Be positive! Be positive about chores and household work and clean ups. If you grumble, they'll grumble and not be happy about having to do it either.

Make it fun! Make doing chores fun. Give them fun, cute names. Play as many games as you can with them, make up songs to go along with the job.

Be patient. Teaching children chores is a process that isn't accomplished in a day. But also keep in mind all the good things you're teaching them for life. 

Work alongside them. First step is explaining and showing them the job. The next one is doing it alongside them for a while, and then allowing them to do it themselves with your supervision. Finally, allow them to do it on their own even while you are not around. If the child prefers to do the chore with you, you should try and do it together for as long as possible. My twin boys have been doing all their chores together from day one. They prefer to work as a team as it gives them a sense of teamwork and makes them feel like they are not alone in it.

Never EVER fix it in front of her/him. If for some reason the child did the job poorly, show her/him the right way to do it again. If she/he still cannot do it right, do it with her/him to help her/him. If she/he still cannot get it done right, then you should consider coming back to that particular job later when she/he is older. But whatever the case, never fix it in front of her/him! It hits her/him where it hurts most: their self-esteem. 

Never EVER tell him “Here, let me do it!” and do it for her/him. That teaches her/him "Mom (or dad) does it better, I shouldn't even try."

Write it, or tell it? Depending on your child's learning style and information processing method, give either verbal (for auditory kids) instruction (limit to maximum two things at a time or they will forget it. Children’s minds are busy dreaming and creating. They can't keep track of all the assignments), or written (for older kids. Again, limit it to two or three assignments, not more so as not to overwhelm them), and if they're younger you can draw the assignments. Make them clear with simple instructions. Insist on doing the jobs right.

Working in a team. If they prefer to work with others, allow them. Everything is more fun in a team.

Please? Thank you! Ask for chores with a please and thank him/her for finishing it even if it is a regular everyday job. Praise them for a job well done. You can never give too much praise!

Know when to stop. Stop work while it's fun. Take a cue from TV series and books; cliffhangers are effective!

Same old, lame old. Switch chores often so he/she doesn't get bored.

Focus on the NOW! Avoid using words such as never, always, etc when asking the child to do chores, or referring to chores not done. It is very defeating and it doesn't help!

Be understanding of the other obligations in an older child's life. Have understanding if he/she feels overwhelmed at certain more stressful times in her/his life, such as sports events, recitals, exams, etc.

Comparing! Never EVER compare one child to another child even his/her sibling.

Portion it! Break the job into small manageable portions if it seems overwhelming to him/her and difficult to manage at first.

Most of all, have fun and allow yourself to be goofy at times, as well. Prioritize, involve them, create a warm, inviting home for them. 

If you liked this head on over to the http://sandrasacademy.squarespace.com/ to grab your own FREE copy of the My Baby's Milestones checklist

Do you have any comments on chores and children you'd like to share? Let us know in the comments section below. If you enjoyed this post, I’d be very grateful if you’d help it spread by emailing it to a friend, or sharing it on Twitter or Facebook, join our FB group My Happy Baby. Thank you!