Je li moguće razviti ljubav prema učenju kod djece i kako?

Tijekom godina mog roditeljstva, čula sam mnoge nedoumice roditelja o razvoju ljubavi prema učenju kod svog djeteta. Najviše su se pitali da li je uopće moguće usaditi takvo što, i ako jeste, kako? Drugi bi htjeli znati da li je to kvaliteta nekih sretnih ljudi rođenih sa tom vrlinom. Razmišljajući o tome, uzela sam u obzir svoje petero djece, sebe i drugu djecu koju sam imala priliku učiti i raditi u periodu od više godina. Došla sam do zaključaka koje ću nabrojati za vas u nastavku, no, prije nego što nastavim želim da izrazim svoje osobno uvjerenje da djeca mogu naučiti bilo što! Čak i da vole učiti. Sve je u tome kako im predstavimo učenje.

Stilovi učenja

Važno je znati koji stil učenja preovladava kod vašeg djeteta prije nego bilo što drugo počnete. Način primanja informacija i usvajanja znanja mora biti usklađena njihovom stilu učenja, što će dalje reći djeci da li je taj predmet zabavan, zanimljiv, lak za naučiti i na taj način razviti želju za daljnjim istraživanjima i učenju. Vjerojatno ste čuli za tri osnovna stila učenja: vizualni, auditivni i taktilni. Unutar njih postoje, naravno, i podkategorije kao što su društveni i oni koji preferiraju da uče sami itd. Moje petero djece su savršeni primjer svakog stila, plus kombinacija nekoliko stilova! Moj najstariji sin je svakako taktilno-auditivni stil učenja koji voli raditi sam. Moja kći je društveno-vizualni učenik, moj treći sin je auditorni Mirko-nemirko (za njega je lakše da visi naopako nego sjesti mirno na stolicu), dok su blizanci, vizualni suradnici. Zamislite naše noći obiteljskih aktivnosti!

Interesi djeteta

Druga važna tajna uspjeha je da promatrate interese vašeg djeteta i koristite ih pri učenju i usvajanju informacija. Uključite sve što ih zanima u svaku temu koju možete. To je najbolji dio, možete biti kreativni! Juuuhuuu! Prirodno je da obratimo pozornost na stvari koje nas zanimaju. Kao dijete, moj treći sin (čak i kao beba) imao je opsesiju automobilima, kamionima i sve što ima kotače i motor. Ako sam htjela pridobiti njegovu pozornost morala sam govoriti "mehaniku". Sva naša poezija, čitanje, matematika, itd. vrtila se oko neke vrste vozila ili motora.

'Nahranite' znatiželju

Kada otkrijete njihovu znatiželju za nešto, učiniti sve u svojoj moći da je potaknete, čak i ako to nije vaš interes ili vam se čak gadi. Ne brinite ako ne znate puno o tome, zapravo, utoliko je zabavnije kada otkrivate zajedno! Ne skrivajte svoju čuđenje i oduševljenje zajedničkim otkrićima o stvarima za koje niste znali. Ako njega/nju interesiraju kukci pogledajte video o kukcima! Saznajte više o njihovim bebama, nađite ih i gledajte u njihovom prirodnom okruženju, napravite terarijum, hranite ih, gledajte ih kako se snalaze ... Djeca su prirodno znatiželjna, iskoristite to!

Pretvorite sve u igru

Igra i igranje je službeni opis djetetova 'radnog mjesta'! Koristite igru da ih naučite (penjući se uz stepenice pravimo zvuke klavira "do-re-mi", ili koristimo korake da brojim po 1, 2, 5 itd), napravite rime za svakodnevne stvari koje se najćešće obavljaju (pranje zuba, pranje ruku, pospremanje igračaka ...), igre mašte (zamislite kraljevstvo i ti si kralj / kraljica, ...), igre pretvaranja (dok pospremamo jakne i cipele, natječemo se da vidimo tko je Superman). Upotrijebite svoju maštu ali ne zaboravite se staviti na djetetovu razinu i zamisliti što bi mu moglo biti zabavno.

Koristite svaku priliku da ih nešto naučite

Kada ste kod kuće i vidite kako kiša pada recite mu / joj o tome zašto biljke trebaju kišu, objasnite zašto moramo spavati dok se spremate za krevet, kada ste u kupovini u supermarketu razgovarajte o mjerama, zdravoj hrani, cijenama...

Nagrade i poticaji

Budite velikodušni s pohvalama i ohrabrenjem, djeca procvjetaju na njima. Možete ih naučiti onim što radite, također ih učite onim što ne radite, ali posebno ih učite svojom reakcijom na ono što oni učine! Uvijek postoji nešto za što možete pohvaliti dijete. To im govori jasno i glasno: "Ja sam sposoban! Ja to znam i mogu! Mama ili tata, su tako rekli!"

Učinite da vas vaša publika traži na BIS

Budite oprezni da ih ne iscrpite i ne dosadite im s ponavljanjem istih aktivnosti. Znate kako jedva čekate sljedeću epizodu omiljene serije koja je završila na najprovokativnijem dijelu? Budite režiser 'serijala aktivnosti' svog djeteta! Završite malo prije nego što bi im bilo dosta, neka vas moli za taj matematički problem sljedeći dan, znanstveni projekt, ili sat kuhanja. To će im pomoći povezati učenje s uzbuđenjem i iščekivanjem nečega zabavnog što ih veseli! Izbjegavajte bilo koju od aktivnosti ako je dijete ekstra osjetljivo taj dan, iz bilo kojeg razloga, možda nije dovoljno spavao/spavala noć prije, možda mu/joj rastu zubi, ili se jednostavno ne osjeća dobro. Svi mi imamo dane kada se ne osjećamo tako dobro kao drugim danima, ako ih ne prisiljavamo na učenje tih dana, biti će više voljni učiti danima kad su sretni i osigurati ćete se da se oni ne osjećaju da im je određena aktivnost bila prisila.

Ispravljanje grešaka bez ispravljanje pogrešaka

Ovo je suptilan način za ispravljanje djetetove pogreške u govoru, pisanju, izražavanju, ili bilo čemu drugom, bez da čak i uvidi da ste ga/ju ispravili. Jednostavno ponovite riječ, način izgovora, itd. na ispravan način, bez privlačenja previše pozornosti na 'grešku'. Njihovo samopoštovanje i osjećaj samopouzdanja su najvažniji! Ako se osjećaju kao da ne mogu uspjeti, neće pokušati ništa!

Dajte mu / joj priliku da proba sam/sama

Najbolje učenje se desi kad imamo priliku da sami probamo, bilo da je to pisanje, crtanje, kuhanje ili znanstveni pokusi! Nakon što smo pokušali uvidjet ćemo koliko je bilo lako ili teško to nešto izvesti i što bismo mogli učiniti drugačije da bude bolje. Pomozite im da uspiju, pogotovo ako vidite da im ne ide. Ako ne uspiju, odustat će i pretpostaviti da ta aktivnost nije baš zabavna.

Djeca s puno energije

Moji sinovi su uvijek imali visoku razinu energije, možda su čak i hiperaktivni. Prije nego što sam u mogućnosti pridobiti njihovu pozornost za bilo što, moramo napraviti neke vježbe kako bi se barem malo ispuhali, zadisali i bili spremni za aktiviranje veoma radoznalih umova.

Stvorite okruženje pogodno za učenje

Važno je ukloniti bilo koje smetnje kako bi vaše učenje, igra i zabava s njima imali najbolji efekat. Ako imate uključen TV, nekoliko ljudi u susjednoj sobi kako razgovoraju ili rade nešto drugo zabavno (zapamtite, djeci je uvijek 'nešto drugo' zabavno), ili imate razne igračke razbacane po podu, možete biti sigurni da dijete neće biti usredotočeno na ono što pokušavate raditi / reći. Stvorite prostor i vrijeme kada možete usredotočiti svu svoju i njegovu/njenu pozornost na projekat i uživajte u njemu zajedno.

Ne dopustite besmisleno traćenje dječijeg uma

U zadnje vrijeme puno toga je rečeno o tehnologiji i kako ona privlači djecu. Vjerujem da svako doba ima svoje prednosti i mane, te da bismo trebali prihvatiti tehnologiju. Međutim, također vjerujem da ostaviti djecu same sa svojim elektroničkim uređajima ili poticati ih da koriste tehnologiju samo da bi roditelji sebi priskrbili sat-dva slobodnog vremena može biti kontraproduktivno i proizvodi djecu nezainteresirane za učenje i za aktivnosti (osim ako to nije online igra ili TV emisija). Sve interakcije s tehnologijom trebaju biti usmjereni i vrlo pažljivo odabrane za djecu dobi 0-5, i svake godine do 14 godina starosti dodajući neku novu tehnološku aktivnost ili razinu. Na taj način uče da je koriste za obrazovne svrhe, kao i za zadovoljstvo, ali bez ovisnosti. Moji su 14-godišnjaci sami izabrali da ne žele da vise na društvenim medijima (gledaju oni YouTube itd. Ali zna se kada I koliko). Moj 21-godišnjakinja je uvidjela koliko vremena potroši na FB i prestala ga je koristiti, umjesto toga radije čita.

Pokušala sam se pridržavati ovih savjeta koliko sam mogla tijekom godina. Jesam li uvijek sve savršeno napravila? Ne, daleko od toga! Vole li moja djeca cjeloživotno učenje? Mislim da je tako! Moj najstariji sin pronalazi nova područja interesa i radi na njima dok ne usavrši tu vještinu, tada preskače na novu stvar. Moja kći je zainteresirana za psihologiju i kako ljudski mozak radi, samo sam je trebala usmjeriti, a onda je ona sama nastavila svoja istraživanja, učenje, pronalaženje novih stvari svaki dan. Treći sin tek sada otkriva čari kuhanja i to voli. Iznenadi nas novim obrokom redovito. Blizanci su fascinirani kodiranjem, etičkim hakiranjem i svim vrstama znanstvenih pokusa. Moram priznati, uživam u učenju uz njih više nego što sam ikada prije uživala učeći!

Ako vam se svidio ovaj blog vidimo se preko na http://sandrasacademy.squarespace.com/ gdje možete dobiti svoj besplatni primjerak popisa prekretnica za vašu bebu.


Imate li bilo koji od roditeljskih savjeta koje biste željeli podijeliti sa nama? Javite nam u komentarima ispod. Ako ste uživali u ovom post-u, bila bih vam jako zahvalna ako biste pomogli drugima da čuju više o ovoj temi, slanjem prijateljima, ili da ga podijelite na Twitter-u ili Facebook-u, imamo i grupu na FB pridužite nam se na My Happy Baby. Hvala!

Random Remembrances on Parenting, Pregnancy, Children and What Influences Them

This is the birthday season in our home. All of my kids were born between the late February and mid-April. Fun, ha? I couldn't have planned it better myself. We start with the youngest kids' birthdays, then my middle son, then my only daughter and finally my oldest son. The exact opposite of their birth order! It's something I've been thankful for as it is always easier to explain to the oldest why he needs to wait for his birthday to be in the center of attention and it is so easy to say to the next oldest, “Hey, your birthday is coming up next! What do you want for your birthday?” Sometimes I feel like I am cheating!

Well, on our kids birthdays we like to reminisce and sort of tell cute, funny stories of their birth, babyhood, etc. It really makes me look back and relive all of it. I've been going over all my pregnancies in my head and one amazingly obvious point struck me! The state I was in when pregnant affected each child in a very deep and profound way both emotionally and physically.

My oldest was born when I was young and full of energy, running around and hardly even noticing the baby bump. He is hyperactive and a picky eater (just like I was with my 'morning' sickness that stretched throughout the whole day and sometimes throughout the night as well).

With my daughter I carelessly ate lots and lots of sweets-she has chronically altered food cravings, commonly known as a sweet tooth! At five months pregnant I almost lost her by overdoing it with my then toddler and carrying heavy things up and down the stairs all the time. I then stopped all activities, got a helper around the house, and did everything in my power to keep the pregnancy and the baby healthy to full term. I believe we developed a special bond during that time so that now we are very close.

The third pregnancy was riddled with challenges; placenta previa, early contractions, full bed rest. Even the birth was traumatic for him. Although he was my calmest and easiest baby, he was always very fretful and insecure, just like I felt when I had to go from doctor's office to doctor's office for all the different check ups and consultations. I had problems with sicknesses in the presence of cheeses, especially Parmesan, and living in Italy didn't make that any easier. to this day he is absolutely disgusted with cheese; can't stand the smell, and yes, you guessed right, especially Parmesan.

And finally, the twins. I guess, I felt like I knew a thing or two about pregnancy and babies by then and didn't worry much but made sure I ate well and took good care of myself. They are the most carefree of my kids. Yes, granted, later on in pregnancy after finding out they were twins I did have concerns but as I also had the very good support system of my husband, family, and friends it wasn't a big deal.

I know it is hard to be completely positive and upbeat especially while fighting morning sickness, cravings, varicose veins, inability to sleep,etc, but in spite of it all, I would urge you to try really hard. What we do and eat and feel during pregnancy affects our kids in so many ways for the rest of their lives. It becomes ingrained in them and they are helpless in trying to fight it off. Most of the time, we don't even know why we do certain things, or why we feel insecure, unloved, fretful, or whatever the limiting belief we might have-perhaps it could be something we picked up while in our mother's womb!?

Their characters

I also remember how I used to be super impatient to meet each one of them for the first time, get to know them, and their characters. I would sometimes lie awake at night and imagine what the baby would look like and be like.

It was always so fascinating to me to see their little quirks and characters showing up in the very first days of our lives together. It would be so adorable to see my oldest son fight with all his strength not to be swaddled but have legs, feet, arms and hands free, only then would he fall asleep. How my daughter always had a theatrical flair, even as a tiny little newborn. They are born with these character traits and it is wonderful to watch them develop and grow and mature into adults.

My oldest's first word was “self”; he refused to talk until he got it down perfectly. He also skipped the 'words' phase, breezing right into the sentence phase. Until then he would point to things and boss me around. But it showed up later on even from the age of two that he is a natural leader.

My daughter, on the other hand, would stand in the middle of the room and look at the nanny defiantly as she peed herself, showing her displeasure for her mommy not being there, even though she was fully potty trained by then. If I were to leave a room for a moment she would spin and theatrically say with a longing in her voice, "I will miss you!" waving at me. I would respond, "I am just going to the kitchen for a cup of water" and she would say matter-of-factly, "Oh, ok then!" and twirl herself back into the game she was playing.

The third son refused to pee on a potty! He would sit on it happily for hours and then when he needed to go he would stand up and pee all over the place until finally one day it dawned on me that he wanted to be 'big' and go pee like all the big boys-standing up! We never had a problem with potty training after that. I still fight with him about sitting vs. standing though!

And my twins are their own story! They're convinced that it's 'them two against the world'. When they were toddles they even had their own language that they would communicate in and then one of them would translate it for the rest of us. We've just had another one of those talks recently where I explained to them that we're all in this together as a family-not them two and then the rest of us. 

Every single child is as unique as he/she can be. Even with the twins, no matter how similar they are, they are so different at the same time. And as many of our genes as they do have, they're different from us, they see the world through their own eyes and live it on their own terms.

It is easy sometimes to forget that and to view them through our own understanding of the world and circumstances around us and that is when misunderstandings arise and we end up at odds with one another. If we could just try our best to relate to them and put their glasses on-see what they see and hear what they hear...

If you liked this head on over to the http://sandrasacademy.squarespace.com/ to grab your own FREE copy of the My Baby's Milestones checklist

Do you have any comments you'd like to share? Let us know in the comments section below. If you enjoyed this post, I’d be very grateful if you’d help to spread it by emailing it to a friend, or sharing it on Twitter or Facebook, join our FB group My Happy Baby. Thank you!

How To Develop Your Child's Love of Learning Without Nagging, Worry or Anxiety

Over the course of my parenting, I've heard many concerns from parents about developing their child's love of learning. Most were wondering whether it was even possible to instill such a thing, and if it was, how? Others wanted to know whether it was an inborn quality some lucky individuals were born with. When I've reflected on my own five kids, myself, and other children I've taught and worked with over the years, I've come to the conclusions I will enumerate for you below. But before I do, I've want to take a moment to express my personal conviction that children can be taught anything!-Even to love to learn. It's all in how we present it to them.

Child's Learning Style

It is important to find out your child's learning style before you start anything else. Delivering information in a manner geared to their learning style determines whether they find it fun, engaging, easy to absorbs and therefore develops their love of learning. You've probably heard of the three basic learning styles: visual, auditory and tactile. Within that there are, of course, also subcategories of social vs. solitary learners, etc. My five children are perfect examples of each, plus combinations of several! My oldest is definitely both a tactile and auditory learner. He loves to work alone. My daughter is a social-visual learner, my next son is an auditory wiggly worm (it is easier for him to be hanging upside down then to sit on a chair), and the twins, visual collaborators. Imagine our family activity nights!

Child's Interests

Another important secret to success is observing your child's interests and using those to teach and pass on information. Incorporate whatever they're interested in into every subject you can. This is the fun part as you get to be creative! Yoohoo! It's natural to pay attention to things that interest us. As a young child, my third son (even as a baby) had an obsession with cars, trucks and anything that had wheels and engines. If I wanted to get his attention I had to speak 'mechanics'. All our poetry, reading, math, etc. revolved around some sort of vehicle.

Feed Curiosity

When you detect their curiosity for something, do all in your power to encourage it, even if that particular thing is not your favorite or even grosses you out. Don't worry if you don't know much about it, as a matter of fact, it is so much funner when you discover it together! Don't hide your amazement and delight at your joint discoveries of things you didn't know about. If he/she takes interest in bugs look up videos of bugs! Learn about their babies, watch them in their natural environment, create a terrarium, feed them, watch them interact...Children are naturally curious, use it!

Make It Into a Game

'Games and playing' is an official job description for a child! Use that to teach them (climbing up the stairs we make sounds like a piano "do-re-mi", or use the steps to count by 1s, 2s, 5s etc.), make up rhymes for everyday things that you do most often (tooth brushing, hand washing, putting things away...), make-believe (imagine a kingdom and you are a king/queen,...), pretend-play (while putting our coats and shoes away let's see who is a superhero). Use your imagination while putting yourself on your child's level and imagining what would be fun for him/her.

Use Every Opportunity to Teach Something 

When you are at home and you see it raining outside tell him/her about why plants need rain, explain why we need sleep when you are helping them get ready for bed, when at the supermarket have a conversation about measures, healthy food, bulk shopping...

Rewards and Encouragement

Be generous with your praise and encouragement, the children thrive on it. You teach them by what you do, you also teach them by what you don't do, but you especially teach them by how you react to what they do! There's always something you can praise your child for in any assignment he/she undertakes. It tells them loud and clear, "I am capable! I do this right! Mommy, or Daddy, said so!"

Make Your Audience Want More

Be careful not to wear them out with any one activity or with learning one thing. You know how you can hardly wait for that next episode when the last one stopped on a cliff hanger? Be the director of a child's 'activity cliff hangers'! End it right before they've had enough, let them beg you for that math problem the next day, science project, or a home economics class. This will help them associate learning with excitement and the anticipation of fun and joy! Do, however, avoid any of these activities if your child is extra sensitive that particular day, for whatever reason-not enough sleep the night before, teething, not feeling well,etc. We all have days when we are not feeling as good as on other days, not pushing learning on them on those days will make for more agreeable and willing learners on the days when they are happy and will ensure that they do not feel that information is being forced on them.

Correcting the Mistakes without Correcting Mistakes 

This is a subtle way of correcting the child's mistake in their speech, writing, expressing, or anything else without them even realizing they've been corrected. Simply reinforce the right word, enunciation, etc by repeating it the correct way without drawing too much attention to the 'mistake'. Their self-esteem and the feelings of confidence are the most important! If they feel like they can't fail they'll try anything!

Let Him/Her Try It Him/Herself

The best learning is done when we try it by ourselves, whether it be writing, drawing, or a science experiment! Once we attempt it we get to see how easy or how hard it can be and what we could do differently to make it better. Help them succeed, especially if you see it is not going right for them. If they don't succeed they'll give up, and assume that that activity isn't any fun.

Extra Energetic Kids

My sons have always had high energy levels. Before I am able to get them to pay attention to anything, I have to have the do some vigorous exercises to get their heart rates going, blowing some of that pent up energy off and then they're easy as docile children with incredibly inquisitive minds.

Provide an Environment Conducive to Learning

It's important to get rid of distractions in order to do your 'learning fun and games' with them. If you have a TV on, several people in the next room talking or doing something else "fun", or a variety of toys strewn all over the floor, it's a safe bet your child will not be focusing on what you're trying to do/say. Create a space, and time when you can focus your attention on a project and enjoy it together.

Don't Allow Pointless Mind Wasters

There's been lots said lately about technology and how it draws children in. I believe every era has its pros and cons and that we should embrace technology. However, I also believe that leaving children with their electronic devices or encouraging them to use technology just to get them out of their parent's hair can be counterproductive and produce children uninterested in learning, doing activities (unless it's online games and TV shows). All interactions with technology should be targeted and very carefully chosen for the ages 0-5, with every year till 14 years of age adding a new feature. This way, they learn to use it to their educational benefit, and also for pleasure. My 14 year olds chose of their own free will not to hang out on social media. My 21 year old saw how much of her time was consumed on FB and stopped using it-instead she prefers to use her time to read.


I have tried to stick to the points above as much as I was possibly been able to over the years. Have I always got it right? No, not by far! Are my children life-long learners? I would like to think so! My oldest finds new areas of his interests and sticks with it until he masters the skill, then he is off to the new thing. My daughter is interested in psychology and how human brain works, I've only needed to direct her and she's off researching, learning, finding out new things daily. The third child has just now discovered cooking and loves it. He surprises us with new meals regularly. The twins are fascinated by coding, ethical hacking and all sorts of scientific experiments. I have to admit, I am enjoying learning alongside them more than I've ever enjoyed learning before!

If you liked this head on over to the http://sandrasacademy.squarespace.com/ to grab your own FREE copy of the My Baby's Milestones checklist

Do you have any comments you'd like to share? Let us know in the comments section below. If you enjoyed this post, I’d be very grateful if you’d help to spread it by emailing it to a friend, or sharing it on Twitter or Facebook, join our FB group My Happy Baby. Thank you!

Da li nesvjesno sabotirate osjećaj produktivnosti kod djeteta?

Treba li djecu učiti kućanske poslove? S koliko godina ih se može zamoliti za pomoć u kući? Što će naučiti ako počnu pomagati rano? Hoće li zamrziti kućanske poslove ako počnu rano pomagati? Što je sa igrom? Da li ih se sputava na taj način ipak su samo djeca?

Odgovor: djeca se žele osjećati korisnima, produktivnima i od pomoći. Ali kako im omogućiti da se tako osjećaju? Rad i sitni zadaci po kući će ih naučiti važne morale, pomoći im da se razviju kako treba, a kada ih još i pohvalite za dobro obavljen posao dobijaju osjećaj postignuća i samopouzdanja. Počinju da se osjećaju kao vrijedni članovi obitelji koji pridonose uređenosti i čistoći doma kojeg svi dijelite.

Kućni zadaci im pomažu da obogate način razmišljanja, poboljšava osjećaje moralnih vrijednosti, povećava njihovu samouvjerenost, te ih čini učinkovitijim planerima i pronalazačima rješenja. Zaposleno dijete je sretno dijete. To je jedan od načina da im se da prednosti u životu. 

Rad gradi karakter i daje vam mogućnost da vas dvoje (troje, ili više, ovisno o tome koliko djece imate) imate nešto za podijeliti (ili zajedničko). Uči ih vrijednost rada i dio je odrastanja u odgovorne, pouzdane odrasle osobe koji gradi djetetov osjećaj samopoštovanja.

Praktični savjeti:

Počnite rano. Trebali biste već početi sa godinu dana, potičući dijete da vam pomogne staviti svoje igračke u kutiju, po završetku igre. Koristite ohrabrenje i pohvale u izobilju za obavljeni posao.

Koristite zadatke primjerene dobi djeteta. Ne pretjerujte s poslovima izvan razine njihovih sposobnosti. Počnite sa osobnom higijenom (pranjem ruku, nogu, pranje zubića) i odlaganje igračaka nakon igre, stavljanjem jakne i cipela na dogovoreno mjesto. Zatim nadogradite sa sigurnim i jednostavnim poslovima kao što su postavljanje stola (s onim stvarima koje ne može polomiti!), brisanje prašine, metenje, pranje plastičnog posuđa, itd. Kako dijete raste lagano dodajte zahtjevnije poslove, opet, primjereno dobi djeteta.

Dugotrajan proces. Možda osjećate da bi bilo lakše i brže u ovom trenutku da napravite te poslove samI, ali mislite dugoročno. Mislite na vaše dijete, na osjećaj da je on/na doprinijela čistoći i urednosti doma. Razmislite o tome kako će se uspješno i lijepo osjećati nakon što je sve lijepo i čisto, a ona / on je pomogao da bude tako.

Omogućite im da postignu uspjeh u očekivanim kućnim zadacima. Spustite vješalice za jakne na njegovu/njenu razinu, postavite kutiju za igračke gdje dijete može dosegnuti, ne pokušavajte razvrstavati igračke, nego ih sve spremite u kutiju. Daleko je lakše na taj način pospremiti igračke nego ih se postrojiti na polici. Postavite četkicu i pastu za zube na razini na kojoj dijete može lako do njih, kupiti malu šamlicu da je dijete može koristiti kada treba dosegnuti stvari i sl.

Budite pozitivni! Budite pozitivni oko kućanskih poslova. Ako gunđate da ih morate raditi i dijete će gunđati i neće biti sretno da ih mora raditi.

Neka bude zabavno! Učinite kućanske poslove zabavnim. Dajte im zabavna, slatka imena. Plešite dok ih radite, pjevajte, napravite što više igrica uz njih. 

Budite strpljivi. Podučavanje djece kućanskim poslovima je proces koji se ne ostvaruje u jednom danu. No, također imajte na umu sve dobre stvari koje ih učite u tom procesu, stvari koje će im trajati cijeli život.

Radite uz njih. Prvi korak je da im objasnite i pokažete kako se radi taj kućanski poslić. Sljedeći korak je da radite na njemu zajedno neko vrijeme, a zatim im dopustite da ga sami naprave pod vašim nadzorom. Na kraju, pustite ih da ga odrade sami, čak i dok niste blizu. Ako dijete voli raditi kućanske poslove s vama, trebali biste pokušati i raditi ga zajedno što je duže moguće. Moji blizanci rade sve svoje poslove zajedno od prvog dana. Oni više vole da rade kao tim jer im daje osjećaj timskog rada i osjećaju se kao da nisu sami u tome. 

Nikada nemojte popravljati njegov završen rad pred djetetom. Ako iz nekog razloga dijete nije obavilo posao kako treba, pokažite mu opet kako ide. Ako još uvijek ne napravi kako treba, napravite ga zajedno s njim/njom. Ako i dalje ne može napraviti posao kako treba, počnite razmišljati o povratku na taj posao kasnije, kada je dijete starije. No, bez obzira na sve, nikada ga ne popravljajte pred njim / njom! To je najgori udarac za djetetovo samopoštovanje.

Nikad mu nemojte reći: "Neka, daj meni, ja ću!", I onda napraviti posao umjesto njega/nje. To uči dijete "Mama (ili tata) to radi bolje od mene, ja ne bih ni pokušao."

Napisati ili samo reći djetetu? Ovisno o djetetovom načinu učenja i metode obrade informacija, dati ćete usmene (za djecu koja uče lakše slušajući) instrukcije (ali ih ograničite na maksimalno dvije stvari ili će zaboraviti. Dječje misli su zauzete sanjarenjem i stvaranjem. Ne mogu pratiti i kućanske zadatke), ili pismene (za stariju djecu. ograničite na dva ili tri zadatka, ne višei), a ako su mlađi možete nacrtati zadatke. Osigurajte se da su jasni s jednostavnim uputama. Inzistirajte na dobro završenim poslovima.

Rad u timu. Ako vole raditi s drugima, dopustite im da rade zajedno. Sve je zabavnije u timu.

Molim, hvala ti! (ili da kažem učtivosti) Nemojte zaboraviti zamoliti ih da urade određeni posao i zahvaliti im se po završetku, čak i ako je to redoviti svakodnevni posao. Pohvalite ih za dobro obavljen posao. Nikada ih ne možete previše pohvaliti!

Znajte kada treba stati. Prestanite raditi dok im je još zabavno. Uzmite si savjet iz TV serija i knjiga; uvijek se zaustavite kad je najbolji dio!

Isti stari posao, jadan stari posao. Često mjenjajte poslove tako da djetetu ne dosadi.

Imajte razumijevanje za njihove druge obveze kad je dijete već starije. Imajte razumijevanje, ako se ona osjeća pod pritiskom u nekim više stresnim vremenima u svom / njegovom životu, kao što su sportske priredbe, recitali, ispite, itd

Uspoređivanje! Nikada ne uspoređujte jedno dijete sa drugim, pa čak ni sa bratom ili sestrom.

Podijelite! Podijelite zadatak u manje dijelove ako mu/joj se čini preveliki posao.

Usredotočite se na SAD! Izbjegavajte korištenje riječi kao što su nikad, uvijek, itd kad tražite od djeteta da radi kućanske poslove ili kad razgovarate o nezavršenim poslovima. Ne pomaže!

Najviše od svega, zabavite se i dopustite sebi da budete i blesavi s vremena na vrijeme. Napravite prioritete, uključite ih, stvorite topao, primamljiv dom za njih. 

Ako vam se svidio ovaj blog vidimo se preko na http://sandrasacademy.squarespace.com/ gdje možete dobiti svoj besplatni primjerak popisa prekretnica za vašu bebu.


Imate li bilo koji od roditeljskih savjeta koje biste željeli podijeliti sa nama? Javite nam u komentarima ispod. Ako ste uživali u ovom post-u, bila bih vam jako zahvalna ako biste pomogli drugima da čuju više o ovoj temi, slanjem prijateljima, ili da ga podijelite na Twitter-u ili Facebook-u, imamo i grupu na FB pridužite nam se na My Happy Baby. Hvala!